Istraživanje UMHCG: Sistem podrške za život u zajednici OSI neizvjestan, a mogućnosti za samostalan život OSI ograničene

Istraživanje UMHCG: Sistem podrške za život u zajednici OSI neizvjestan, a mogućnosti za samostalan život OSI ograničene
Novosti/Vijesti

Osobe s invaliditetom (OSI), organizacije osoba s invaliditetom (OOSI), članovi porodica OSI i lokalne samouprave smatraju da je položaj OSI u poslednjoj deceniji unaprijeđen, ali da je daleko od idealnog, odnosno zadovoljavajućeg, pokazalo je istraživanje o sprovođenju preporuka Komiteta UN o pravima OSI u vezi s članom 19 Konvencije (Samostalni život i uključenost u zajednicu), koje je sprovelo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).

Učesnici istraživanja su naglasili da je zakonodavstvo unaprijeđeno, odnosno da postoje garancije u većini oblasti života, te da je tema samostalnog života zastupljenija, pa samim tim uočljiva veća vidljivost, odnosno zastupljenost i aktivnost OSI, naročito OOSI koje inače smatraju najzaslužnijim za pomake i koje su, kako kažu predstavnici OOSI, „jedine brinule o OSI tokom pandemije virusa COVID19“.

Sistem podrške za život u zajednici opisan je kao neizvjestan, a mogućnosti za samostalan život OSI ograničene. Kao odgovorne za takvu situaciju su, prije svega, pronalazili u institucijama socijalne i dječje zaštite i lokalnoj samoupravi, odnosno državi, pa čak i u svjetskim okvirima, ali u jednom dijelu i samim OSI za koje smatraju da treba da u većoj mjeri zahtijevaju ostvarenje svojih prava. Stoga, odgovornost smatraju podijeljenom, ali s većim akcentom na tome da je država u obavezi da obezbjedi jednake uslove za sve jer je glavna odgovornost na onome „ko uređuje odnose u društvu“.

Kao dodatan problem u praksi su naveli taj što je npr. neke OSI ne raspolažu samostalno svojim novcem već to čine članovi njihovih porodica, a to negativno utiče na njihovo samopouzdanje i upravljanje svojim životom. Akcentovali su da porodice s članovima OSI treba ojačati, naročito u dijelu „puštanja“ djeteta da vodi svoj život, ali i razvoja usluga podrške za roditelje.

Takođe, istraživanje je pokazalo da se prepreke s kojima se suočavaju OSI mogu podijeliti na one zasnovane na stavovima i predrasudama bilo same porodice, ili zajednice, pa samim tim uslovljena neosnaženosti OSI, te neadekvatna podrška ili potpuni izostanak podrške do onih koje se odnose na prepreke u okruženju, informacijama i komunikacijma, zatim ostvarivanju prava, neadekvatnom životnom standardu i na kraju, ali ne manje važno, nerazvijenim uslugama, odnosno nedovoljnom broju i obuhvatu istih. „Usluge nisu prepoznate dovoljno, nisu razvijene, a i one koje egzistiraju nisu inovirane“ – navode u jednoj LSU.

Kada je trebalo definisati samostalni život OSI i uključenost u zajednicu, jedan od zanimljivih i važnih odgovora odnosio se na to da samostalni život ispitanici vide kao proces življenja i starenja izvan ustanova. Takođe, rezultati upitnika pokazuju da 44,2% ispitanika smatra da OSI u Crnoj Gori NEMAJU adekvatne preduslove i uslove za samostalni život i uključenost u zajednicu, dok 37,2% smatra da takve uslove UGLAVNOM nemaju. Kada je riječ o ključnim preprekama s kojima se OSI suočavaju, najčešće su nabrajane: životni standard, odnosno slaba finansijska situacija OSI (62,8%), fizičke prepreke (46,5%), stavovi sredine (44,2%) i nedostatak podrške od strane zajednice (41,9%). Ono što se vidi kao napredak u odnosu na raniji period je taj što OSI i članovi njihoih porodica u mnogo većem procentu vide odgovornost institucija za položaj OSI u državi, a ne NVO sektor kako je slučaj bio ranije.

Cilj ovog istraživanja je bio da se napravi osvrt na aktivnosti preduzete u periodu od avgusta 2017. radi primjene preporuka Komiteta. Ova aktivnost je obuhvatala desk istraživanje, fokus grupe s OSI i OOSI i predstavnicima lokalnih institucija, upitnik s OSI i roditeljima, odnosno drugim članovima porodica djece s invaliditetom, kao i punoteljnih OSI kojima je oduzeta poslovna sposobnost, ili nad kojima je produženo roditeljsko pravo i najzad, intervjue s predstavnicima institucija. Na kraju analize su navedeni predlozi za poboljšanje stanja u odnosu na primjenu člana 19 Konvencije UN o pavima OSI koje su ponudili učesnici istraživanja ili koji su se mogli konstatovati na osnovu sistematizovanih podataka.

Istraživanje je sprovedeno kao aktivnost