NAJAVA: UMHCG započinje realizaciju projekta Onlajn pravno savjetovalište za OSI kao odgovor na COVID-19
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore započinje realizaciju projekta Onlajn pravno savjetovalište za OSI u Crnoj Gori kao odgovor na COVID-19. Projektom se želi doprinijeti osnaživanju ciljne grupe da se aktivnije bori za svoja prava kroz pružanje pravne podrške i zaštite tokom epidemije Covid-19. Direktni korisnici i korisnice ovog projekta su sve osobe s invaliditetom, dok su ciljne grupe i članovi njihovih porodica, Vlada Crne Gore i njene institucije, mediji i cijela zajednica. Ciljevi projekta će biti ostvareni kroz pružanje besplatne pravne pomoći OSI; medijsku kampanju na društvenim mrežama, kao i pravno savejtovanje u direktnom prenosu na društvenim mrežama (s namjerom obezbjeđivanja odgovora uživo). Nakon završetka prenosa video će biti snimljen i objavljen i na You tube kanalu UMHCG za dalju upotrebu. Na ovaj način pružiće se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se zaštiti, informiše i podstakne da se aktivnije bori za svoja prava. Osim toga, besplatno pravno savjetovanje biće pruženo porodicama osoba s invaliditetom na koje pandemija i mjere sprečavanja i oporavka naročito utiču, što bi moglo rezultirati njihovom boljom zaštitom i većom otpornošću na potencijalno negativne mjere. Projekat je finansijski podržan od strane Britanske ambasade u Podgorici u iznosu od 4.290,00 €. Realizacija projekta traje tri mjeseca, počev od 7. decembra 2020.
Država konačno i temeljno da pristupi pravnim i formalnim pretpostavkama za uspostavljanje adekvatne statistike o osobama s invaliditetom
Svi državni organi i institucije nadležni za prikupljanje podataka u svrhu ostvarivanja prava osoba s invaliditetom moraju preduzeti ozbiljne i sistematične korake u koordinaciji i zajedničkom pristupu u cilju prikupljanja podataka o osobama s invaliditetom. Naime, Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja koja ne posjeduje jedinstveni registar o osobama s invaliditetom, i koja ne prikuplja podatke o njima na način na koji se obavezala da će to činiti ratifikacijom Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom, još 2009. Konvencija, članom 31, obavezuje države potpisnice da prikupljaju odgovarajuće informacije, uključujući statističke i podatke za istraživanja, kako bi bile u stanju da formulišu i sprovode politike usmjerene na ostvarivanje ove Konvencije. „Proces prikupljanja i čuvanja podataka će biti: (a) U skladu s pravno ustanovljenim mehanizmima zaštite, uključujući zakonodavstvo o zaštiti podataka, kako bi osigurale povjerljivost i poštovanje privatnosti lica sa invaliditetom; (b) U skladu s međunarodno prihvaćenim normama o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i etičkim principima prikupljanja i upotrebe statističkih podataka.“ Navedeni podaci treba da budu razvrstani prema potrebi i korišćeni da bi se državama potpisnicama olakšalo ocjenjivanje sprovođenja obaveza preuzetih Konvencijom, kao i da bi se identifikovale prepreke sa kojima se osobe s invaliditetom suočavaju u ostvarivanju svojih […]
Država mora ozbiljnije shvatiti i istražiti problem nasilja nad djevojčicama i ženama s invaliditetom
Žene i djevojčice s invaliditetom nijesu “pošteđene” od nasilja, već neke oblike dominantno i češće trpe kao što su psihičko i verbalno, ekonomsko, fizičko, zapostavljanje i zanemarivanje. Pored navedenih, posebno specifična vrsta nasilja prema ženama s invaliditetom je prisilna medikalizacija, sterilizacija i prisilni abortusi, dok neke žene i steknu invalidnost kao posljedicu nasilja, ali se o ovim problemima u Crnoj Gori ne zna, ne govori, i ne vode evidencije i statistika. Takođe, žene s invaliditetom, kao ni druge OSI, u institucijama i svojim domovima nijesu zaštićene od nasilja, već se ono dešava i u ovim sredinama, a nasilje često onda ostane neprijavljeno, samim tim i nekažnjivo ili se pokušava opravdati “najboljim interesom”. Međutim, neprihvatljivo je da institucije ne shvataju ozbiljno, ne prihvataju i često i negiraju nasilje koje se dešava nad ženama s invaliditetom, pa ga dovoljno i ne istražuju, niti pružaju adekvatnu pomoć ženama s iskustvom nasilja ili onima koje su svjedočile nasilju. Predrasuda je da osobe s invaliditetom nijesu izložene nasilju, i to svim njegovim oblicima, i takav odnos može izazvati samo dodatnu marginalizaciju i viktimizaciju žrtve. Nasilnik ne bira žrtvu zbog njenih ličnih karakteristika, i ne vrši nasilje zato što je jači, već iz sopstvene slabosti. Zato, žrtva […]